Otvara se lanac kineskih restorana na Manjači
Nakon Picerije na Manjači se otvara i lanac kineskih restorana. Iako smo već navikli na čuda sa Manjače ovaj put smo pali na dupe. Brzo smo krenuli za Stričiće. Već u Koračku dočekao nas je gospodin Božić koji je samo odmahivao rukama. Postavili smo mu pitanje da li je to zaista moguće dok su Kinezi već kitili njegov restoran!?
-Jeste djeco moja, vidite li vi šta nas snađe. Nije se moglo više ovako. Primjetili ste u dolasku da nema stada po Manjači, sve je nestalo. Evo već drugu srijedu zaredom niti jedno janje, a ni prase nije bilo u ponudi na pijaci u Stričićima. Restoran je radio samo zahvaljujući dobrim vezama u Ključu pa smo uspijevali da nabavimo robu, ali po znatno većim cijenama. Kada su janjci dostigli cijenu od 700 maraka po kili, ja sam odustao. Vidite li ovu našu pustu Manjaču, ostali samo psi čuvari stada, a i oni već ovako bez posla, postaju lutalice. Sjetio sam se i pozvao starog prijatelja Đuru Kineza i lako smo sve dogovorili.
Iako Đuro u početku nije htio odmah da razgovara, na kraju je pristao.
-ijepo je ovdje, ova vaša zemlja, naša hrana je ukusnija, manje holesterola. Biće vama teško malo sada da naviknete, ali kako ste navikli na našu robu tako ćete i na hranu. Za sada smo preuzeli restorane Vlajko, Kočić, Božić, Božur, malo nam se Roza nećka, ali i on će. Nakon što preuzmemo plato Manjače imamo plan da otvaramo još mnogo naše kuhinje na Ravnoj Romaniji, a na kraju i Šešlije koji su i pravili naši arhitekti.
Portparol vojske nas je informisao da su ćuke lutalice pobjegle u , ali da će teško izdržati napade Kineza.
😂😂😂😂😂😂😂😂😂😂
